pȁsīvan

prid. G pȁsīvna; odr. pȁsīvnī, G pȁsīvnōg(a); ž. pȁsīvna, s. pȁsīvno; komp. pasìvnijī 1. koji ne djeluje, koji ništa ne čini, ne radi ili ne stvara [politički ~]; sin. neaktivan, nedjelatan; ant. aktivan, djelatan 2. koji se temelji na nesuprotstavljanju [pasivni otpor] 3. pren. koji je siromašan, koji nema prirodnih bogatstava i u kojemu se teško živi [~ kraj]

pȁsīvnī

prid. G pȁsīvnōg(a); ž. pȁsīvnā, s. pȁsīvnō gram. koji izriče da se na kome ili čemu vrši radnja [~ oblik]; sin. trpni; ant. aktivni, radni

pasívnōst

im. ž. G pasívnosti, I pasívnošću/pasívnosti osobina onoga koji je pasivan ili svojstvo onoga što je pasivno; sin. neaktivnost; ant. aktivnost

pasjemènīk

im. m. G pasjemeníka; mn. N pasjemeníci, G pasjemeníkā anat. duguljasti organ u kojemu sazrijevaju spermiji, smješten je uz stražnji rub sjemenika

pȁsjī

prid. G pȁsjēg(a); ž. pȁsjā, s. pȁsjē koji se odnosi na pse

pàskāl

im. m. G paskála; mn. N paskáli, G paskálā fiz. mjerna jedinica za tlak (Pa)

pȁsmina

im. ž. G pȁsminē; mn. N pȁsmine, G pȁsmīnā zool. skupina životinja određenih nasljednih obilježja koja se razlikuje od drugih skupina; sin. (rasa)

pȁsta

im. ž. G pȁstē; mn. N pȁste, G pȃstā/pȁstī mekana, gusta masa od različitih sastojaka, obično se prodaje u tubi [~ za zube; ~ za cipele]

pàstela

im. ž. G pàstelē; mn. N pàstele, G pȁstēlā suha boja u obliku meke olovke ili krede [slikati pastelama]

pȃsti

gl. nesvrš. prijel. prez. 3. l. jd. páse, 3. l. mn. pásū, aor. 3. l. jd. pȃse, imperf. 3. l. jd. pásāše, prid. r. pȃsao, prid. t. pȃsen 1. hraniti se na paši [Konj pase travu.] 2. v. napasati

pȁsti

gl. svrš. prijel./neprijel. prez. 1. l. jd. pȁdnēm, 3. l. mn. pȁdnū, imp. pȁdni, aor. pȁdoh/pȁh, prid. r. pȁo, pril. p. pȃvši 1. neprijel. a. izgubiti tjelesnu ravnotežu zbog nedostatka oslonca, dospjeti na niži položaj zbog gubitka tjelesne ravnoteže [~ na leđa; ~ prema naprijed; ~ s kreveta na pod]; sin. izvrnuti se razg. v. pod izvrnuti b. spustiti se ili približiti se s visine slobodnim padom zbog djelovanja sile teže [Snijeg je pao.; Trešnje su pale s drveta.] c. polako se spustiti s višega mjesta na niže [Pale su mu hlače.]; sin. (spasti) d. biti opušten i slobodno se prostrijeti duž čega [Kosa joj je pala po ramenima.; Nabori na haljini lijepo su pali.] e. pren. poginuti u borbi [~ za slobodu] f. pren. biti smijenjen s vlasti, izgubiti vlast [Vlada je pala.] g. pren. postati manjim ili niže vrijednosti [Dug je pao.; Plaće su pale.]; sin. smanjiti se v. pod smanjiti; ant. narasti pren., popeti se pren., povećati se v. pod povećati h. razg. dogoditi se kao završetak ili posljedica čega [Pale su odluke.; Pale su uvredljive riječi.] i. razg. biti podložnim komu ili čemu, biti slab na koga ili što [~ na čije oči; ~ na lijepe riječi] 2. neprijel. a. kao nepunoznačni glagol pojavljuje se uz imenice i može se zamijeniti punoznačnim glagolom najčešće izrazno povezanim s odgovarajućom imenicom  ~ u nesvijest v. onesvijestiti se pod onesvijestiti b.  ~ u komu izgubiti svijest na duže vrijeme; ~ u ropstvo postati robom, biti zarobljenim; ~ u zatočeništvo postati zatočenim, izgubiti slobodu 3. prijel. dobiti neprolazne ocjene, ne prijeći u viši obrazovni stupanj [~ ispit; ~ razred]; sin. propasti; ant. proći; vidski paranjak: padati

pàstīr

im. m. G pastíra, V pȁstīru; mn. N pastíri, G pastírā 1. osoba koja čuva stoku na paši, čuvar stoke; sin. (čobanin) 2. pren. kršćanski svećenik  Dobri Pastir Isus Krist

pastìrica

im. ž. G pastìricē; mn. N pastìrice, G pastìrīcā 1. žena koja čuva stoku na paši, čuvarica stoke; sin. (čobanica) 2. zool. ptica pjevica vitka tijela i dugačka repa

pastìričin

prid. G pastìričina; ž. pastìričina, s. pastìričino koji pripada pastirici; sin. (čobaničin)

pàstīrskī

prid. G pàstīrskōg(a); ž. pàstīrskā, s. pàstīrskō koji se odnosi na pastire

pȁstor

im. m. G pȁstora, V pȁstore; mn. N pȁstori, G pȁstōrā rel. protestantski župnik

pastorála

im. ž. G pastorálē; mn. N pastorále, G pastorálā knjiž. 1. jd. dramska književna vrsta koja obuhvaća djela u kojima se na idiličan način prikazuju ljubavne i životne zgode pastira i pastirica; pastirska drama 2. književno djelo koje pripada istoimenoj vrsti; sin. bukolika

pȁstorica

im. ž. G pȁstoricē; mn. N pȁstorice, G pȁstorīcā rel. žena koja je na čelu župe u protestantskim crkvama

pȁstoričin

prid. G pȁstoričina; ž. pȁstoričina, s. pȁstoričino koji pripada pastorici

pȁstrva

im. ž. G pȁstrvē; mn. N pȁstrve, G pȁstr̄ zool. riba koštunjača srebrnkaste boje i cijenjena mesa koja živi u slatkim vodama

pȁša

im. ž. G pȁšē; mn. N pȁše, G pȃšā hranjenje travom, djetelinom itd. izravno s tla

pašàluk

im. m. G pašàluka; mn. N pašàluci, G pašàlūkā pov. najveća upravno-teritorijalna jedinica Osmanskoga Carstva

pašánac

im. m. G pašánca, V pȁšānče; mn. N pašánci, G pàšānācā muž ženine sestre; sin. kunjad pokr., šogor razg.

pašánčev

prid. G pašánčeva; ž. pašánčeva, s. pašánčevo koji pripada pašancu

pȁšnjāk

im. m. G pȁšnjāka; mn. N pȁšnjāci, G pȁšnjākā travnata površina, mjesto na kojemu pase stoka; sin. ispaša

pátak

im. m. G pátka; mn. N pátci, G pȃtākā mužjak patke

patàrēn

im. m. G pataréna, V pȁtarēne; mn. N pataréni, G patarénā rel. 1. pripadnik dualističke sljedbe proširene u Lombardiji u srednjemu vijeku 2. mn. dualistička sljedba proširena u Lombardiji u srednjemu vijeku

patàrēnka

im. ž. G patàrēnkē, DL patàrēnki; mn. N patàrēnke, G patàrēnkā/patàrēnkī rel. pripadnica dualističke sljedbe proširene u Lombardiji u srednjemu vijeku

patàrēnskī

prid. G patàrēnskōg(a); ž. patàrēnskā, s. patàrenskō koji se odnosi na patarene

patèla

im. ž. G patèlē; mn. N patèle, G patélā anat. kost noge klinasta oblika koja prekriva i štiti zglob koljena; sin. iver anat.

patètičan

prid. G patètična; odr. patètičnī, G patètičnōg(a); ž. patètična, s. patètično; komp. patetìčnijī koji je pun patetike

patètika

im. ž. G patètikē, DL patètici pretjerana i neprirodna osjećajnost

pàtina

im. ž. G pàtinē; mn. N pàtine, G pȁtīnā 1. tanak zelenkasti sloj oksida i karbonata koji se stvara na površini brončanih kovina i štiti ih od daljnje oksidacije 2. pren. naslaga ili boja koja je tijekom vremena izgubila sjaj, obilježje je starine

pȁtiti

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. pȁtīm, 3. l. mn. pȁ, imp. pȁti, aor. pȁtih, imperf. pȁćāh, prid. r. pȁtio duže podnositi tjelesnu ili psihičku bol [~ od glavobolje; ~ od nesanice; ~ zbog nesretne ljubavi]

pȁtka

im. ž. G pȁtkē, DL pȁtki; mn. N pȁtke, G pȁtākā/pȃtkā/pȁtkī zool. ptica močvarica izdužena tijela i široka plosnata kljuna koja se uzgaja i kao domaća životinja ♦ novinska (novinarska) ~ neistinita (izmišljena) novinska vijest

patlìdžān

im. m. G patlidžána; mn. N patlidžáni, G patlidžánā bot. 1. jednogodišnja povrtna zeljasta biljka razvijena korijena, grmolike stabljike i velikih ljubičastih plodova 2. jestivi mesnati višesjemeni plod ovalna ili okrugla oblika, najčešće tamnoljubičaste boje i glatke površine; sin. balancana pokr., melancana pokr.

pȁtnica

im. ž. G pȁtnicē; mn. N pȁtnice, G pȁtnīcā žena koja pati; sin. mučenica, paćenica

pȁtničin

prid. G pȁtničina; ž. pȁtničina, s. pȁtničino koji pripada patnici; sin. mučeničin, paćeničin

pȁtničkī

prid. G pȁtničkōg(a); ž. pȁtničkā, s. pȁtničkō koji se odnosi na patnike; sin. mučenički, paćenički

pȁtnīk

im. m. G pȁtnīka, V pȁtnīče; mn. N pȁtnīci, G pȁtnīkā osoba koja pati; sin. mučenik, paćenik

pàtnja

im. ž. G pàtnjē; mn. N pàtnje, G pátnjā/pàtnjī stanje onoga koji pati [duševna ~; živjeti u patnji]

pȁtogēn

prid. G pȁtogēna; odr. pȁtogēnī, G pȁtogēnōg(a); ž. pȁtogēna, s. pȁtogēno koji prouzročuje bolest

patòlog

im. m. G patòloga, V patòlože; mn. N patòlozi, G patòlōgā liječnik koji se bavi patologijom

patològija

im. ž. G patològijē med. 1. grana medicine koja se bavi proučavanjem bolesti, bolesnih procesa i pojava u organizmu čovjeka, životinja i biljaka 2. proces bolesti

patòloginja

im. ž. G patòloginjē; mn. N patòloginje, G patòlogīnjā liječnica koja se bavi patologijom

patòloškī

prid. G patòloškōg(a); ž. patòloškā, s. patòloškō koji se odnosi na patologiju i patologe

pàtrīcij

im. m. G pàtrīcija; mn. N pàtrīciji, G pàtrīcījā pov. 1. slobodan građanin sa svim političkim pravima u starome Rimu; ant. plebejac 2. pripadnik plemstva, plemić po rođenju

pàtrīcījskī

prid. G pàtrīcījskōg(a); ž. pàtrīcījskā, s. pàtrīcījskō 1. koji se odnosi na slobodnoga građanina sa svim političkim pravima u starome Rimu; ant. plebejski 2. koji se odnosi na pripadnika plemstva, plemića po rođenju

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga